Svršetak

Dođe jednom jedan čovjek

Dalekozor noseć dov'jek

Mister Ami što se zove,

Bogat jako, prepun love.

«Zašto gledat bez potrebe

Pri hodanju ispred sebe,

Daljina je lijepa jako

A ovdje sam ja jednako»

Spotaknu se dok sanjari,

Pogled nesta u močvari.

«Paul, Petar, dečki mili,

Gdje nestade gospon čili?»

Pita Krilić, koji s njima

Šeta lijepo po poljima.

Uskoro je jasno bilo

Što se ovdje dogodilo

Pred njima se Ami stvara

Durbin i šešir krije bara.

«Brzo psići, donosite!»

Čuju se riječi odrješite.

Psići zarone aport čuvši

Donose stvari ne pisnuvši.

Dobro su ih dresirali

Pa ih mister jako hvali:

«Biste li ih prodat htjeli?

Sto maraka!» - mister veli.

Krilić tata, kad to čuje

Odgovara: «U redu je.»

Pa osjeća snagu novu

Kad ugleda silnu lovu.

«Zbogom Plischu, zbogom Plumu

Uvijek ćete bit na umu.

Ah, što brzo lete dani

Nas četvoro tu smo lani

U trenutku punom strasti

Odlučili skupa rasti.

Puno zdravlja i bez bijede

Beefsteak nek se uvijek jede!»

Šuljo koji isto tu je

Sve to vidi i sve čuje

Tuđa sreća njemu smeta

«Radosno je» - on brbleta

«Al' nažalost ne za mene.»

Od bola se potom prene

Zavisna se duša smrači

Brzo dima još povlači,

Pa u vodu zatim pade

I život mu tu prestade.

Beživotno sad je lula

Slabo, blijedo otpuhnula,

Duhan još se slabo žari,

Zadnje biljke potom kvari,

Plavi dim još kratko traje

Kh! I priča tu prestaje.