Max i Moritz

Prica o djecacima u sedam sala,
Autor: Wilhelm Busch (prijevod: Blago Vukadin)

Šala zadnja

Max i Moritz, jao vama!
Brzo kraj je podvalama!

Zašto dva njih iz zabave
Na vrećama rupe prave?

Seljak Mekić žuri, hita,
Nosi vreće pune žita.

Tek koraknu kratko, malo,
A zrnje je sipit stalo.

Sav začuđen staje, kaže:
"Ova vreća manje važe."

"Hej!", ugleda, sretan pritom,
Dva dječaka među žitom.

Pa zatim u malo veću
Dvije lole trpa vreću.

Max i Moritz zlo sad slute -
Poznaju do mlina pute.

"Hej, mlinaru, amo kreći,
Melji brzo to u vreći!"

"Amo s time!" Usred mlinca
Ubacuje dva zločinca.

Mlin se muči, škripi strašno,
Kvrcka, vrti, melje brašno.

Prah i zrnje, to su sada,
Mljeveni u sto komada.

No odmah ih, iz tih stopa,
Mlinareva perad ćopa.

Svršetak