Max i Moritz

Priča o dječacima u sedam šala,
Autor: Wilhelm Busch (prijevod: Blago Vukadin)

Šala druga

Kad je dobra baka Jela
Već bol svoju preboljela,
Reče sebi da zacijelo
Najbolje bi bilo djelo
Od umrle sad peradi,
Što odoše tako mladi,
Spravit’ jelo, nema druge,
S poštovanjem, s puno tuge.
Naravno da srce boli
Kad bez ičeg leže goli,
Čak bez perja, nasred peći,
Oni što u svojoj sreći
Po dvorištu čeprkaše
Il’ po vrtu letat’ znaše.

Baka Jela opet cvili,
Kraj nje stoji Šiljo mili.
Max i Moritz ćute što je,
"Brzo na krov" značilo je

I kroz dimnjak, kud ćeš bolje,
Koke, vide, leže dolje,

Bez grkljana i bez glave
Slatko cvrče nasred tave.

S tanjurom u tome trenu
Do podruma baka krenu
Da donese za prilog
Sad kupusa kiselog.
Podgrijan po njenoj volji
Od hladnoga on je bolji.

A na krovu za to vrijeme
Lupeži ka cilju streme.
Max udicu sobom ima,
Sve bješe u planovima.

Vuci, vuci, već na cigli
Leži koka, prvu digli.
Vuci, vuci, sad broj dva,
Vuci, vuci, sljedeća,
I na kraju još četvrtu,
Vuci, vuci, i ti si tu.
Šiljo gleda to kraj peći,
Uspio je tek "vau" reći.

No lupeži, sasvim svježi,
S krova dolje, brzo bježi!

Predstava to bit će cijela
Jer već stiže baka Jela.
Ukopana žena stala
Kad je tavu ugledala,

Nigdje koka, tava pusta,
"Šiljo!"- viknu njena usta,

"Nemani, u tebi zlo je,
Čekaj, sad ćeš dobit svoje!"

Pa kuhačom tad prošeta
Po leđima malog pseta.
Kuknjava se može čuti,
Nevinim se Šiljo ćuti.

A u leglu dva lopova
Hrču slatko mirnih snova.
Od gozbe, od kokošaka
Tek se vide dva bataka.

Druga šala na kraju je,
Ali treća odmah tu je.