Deveto poglavlje
Grad kulturni, centar znanja
Cilj je bračnog putovanja.
Kako lijepo vidjet to je
Do dvorca se penju dvoje.
«Gledaj dragi, nemoj sjesti,
Raspale dvore iz povijesti!»
«Da» on reče «draga moja,
Već osjećam kapi
znoja»
Starim gradom kad se šeta
Prija piće iz bureta.
Za prešutit' isto nije
Da se spuste do kočije.
Dok se juri do hotela
Priroda se gleda cijela.
Šparoge, šunke i kotleti
I njih treba znat voljeti.
Piskić vino naručuje,
Lena tu je, no ne čuje.
Konobar u fraku, ukočeno
Po narudžbu već je kren'o,
Pa blago vino pije se sada
Iz najboljih vinograda.
Hvalit se mora, boljega nema.
Helena čita, pomalo
drijema.
«Još jednu bocu, vino je
krasno»
Helena šuti jer već je
kasno.
Konobar u fraku, ukočeno
Po narudžbu već je
kren'o.
I blago vino pije se sada
Iz najboljih vinograda.
«Još jednu rundu!» - ali Lena
Zaspala skoro naslonjena.
Dok konobar već se
kreće
Helena više trpjeti neće.
Pa gostu veselom, dobre volje
Konobar svijetli da vidi bolje.
Potom se svijeće plameni
gase
I Piskić liježe, ne mrda
se.